K vragu i ti rudnici zlata na Aljasci. Što biste uradili sa zlatom? Ako niste sretni ne možete živjeti. Dobro, pronašli ste zlato. Kakve to veze ima? Postali ste kralj, ili princeza. Slobodni ste, više vas nije briga da li ste prihvaćene ili odbačeni, to više nije važno. Psiholozi nam govore da je vrlo važno imati osjećaj pripadnosti. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati bilo kome? To i onako nije važno.
Or, as Judith Butler set it, “An inhabitable world for human beings depends on a flourishing earth that does not have humans at its Middle. We oppose environmental toxins don't just so that we individuals can Are living and breathe devoid of dread of staying poisoned, but also as the h2o along with the air must have lives that aren't centered on our individual.”
"Oni kroz mene gledaju u vas! Oni kroz njega gledaju u vas! Oni kroz vas gledaju u mene... i u sve nas."
Onaj tko vam se do sada činio bezobraznim, izgledat će prestrašenim. Iznenada, nitko više neće imati moć da vas povrijedi. Nitko više nema moć vršiti pritisak na vas. To izgleda slično ovome: vi ostavite knjigu na stolu, a ja je uzmem i kažem: “Vršite pritisak na mene da uzmem ovu knjigu. Moram je uzeti, ili ne uzeti.” Ljudi su tako zauzeti optuživanjem drugih, svih drugih, optuživanjem života, optuživanjem društva, optuživanjem susjeda. Nikako da promijenite svoj način postupanja, nikako da prekinete tu noćnu moru, nikako da se probudite.
pa ono beg od slobode, autoritarna licnost... ko da slusas vesnu pesic oko ponoci u malogradjanskom savezu posle par brlja. nije to zapravo netacno ali nista ne objasnjava.
And Will's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't operate, in addition to a memo pad he had generally meant to put in writing some wonderful views down on but by no means obtained all over to, and lined up these weapons for just a pygmy war which could be Ko je bio OSHO?! shed just before it even started off
Buđenje bi trebalo biti iznenađenje. Kada nešto ne očekujete da se dogodi, a dogodi se, iznenađeni ste. Kada je žena vidjela Webstera kako se ljubi sa služavkom, rekla mu je da je jako iznenađena.
Ljudi reagiraju tako brzo zato što nisu svjesni. Shvaćate da postoje okolnosti u kojima ćete neizbježno reagirati, čak u potpunoj svijesti. Ali dok rastete u svjesnosti, sve manje reagirate, a sve više djelujete. Zaista nije važno.
” Reći ću vam: “Žao mi je, idem s nekim drugim. Više volim njegovo društvo nego vaše.” I to je u redu – reći ljudima ne, to je divno. Dio buđenja sastoji se u tome da svoj život živite onako kako vam odgovara. I shvatite: to nije sebično. Sebično je ako zahtijevate od drugih da žive onako kako to vi želite. Sebičnost leži u zahtijevanju da netko drugi živi tako da udovolji vašem ukusu, vašem ponosu, vašem dobitku, vašem zadovoljstvu. To je zaista sebično. I zato ću se zaštiti. Neću smatrati dužnošću kazati vam da. Ako se u vašem društvu budem ugodno osjećao, uživat ću u njemu bez lijepljenja. I više vas neću izbjegavati zbog negativnih osjećaja koje pobuđujete u meni. Nemate više tu moć.
And Will's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't operate, and also a memo pad he experienced constantly intended to put in writing some fantastic feelings down on but by no means got around to, and lined up these weapons for any pygmy war which could be missing before it even started out
and may's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't get the job done, and a memo pad he had constantly meant to put in writing some excellent views down on but hardly ever bought all-around to, and lined up these weapons to get a pygmy war that may be dropped right before it even began
Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio dilemma? Nema problema. Vi stvarate probleme. trouble je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je difficulty. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
U jednom malom američkom gradiću ljudi su se navečer okupljali da skupa sviraju. Imali su saksofonistu, bubnjara, violinistu, uglavnom starije ljude. Okupljali su se zbog društva, zbog čistog užitka u sviranju, iako nisu svirali posebno dobro. I tako su uživali, i odlično se provodili dok jednoga dana nisu odlučili da dovedu novog dirigenta koji je bio vrlo ambiciozan i pun elana. Novi dirigent rekao im je: “Hej, ljudi, morali bismo dati jedan koncert. Moramo pripremiti jedan koncert za grad.” Dirigent se zatim postupno otarasio nekoliko ljudi koji nisu dobro svirali, zaposlio je nekoliko profesionalnih glazbenika, uigrao je orkestar, i imena su im se pojavila u novinama. Zar to nije bilo divno? Zatim su odlučili otići svirati u veći grad, ali neki stariji ljudi, sa suzama u očima rekoše: “Bilo nam je tako lijepo u starim vremenima kada smo loše svirali, ali smo uživali.” I tako je okrutnost ušla u njihove živote, ali nitko to nije prepoznao kao okrutnost. Vidite kako su ljudi postali ludi!
Evo još jedne priče. Jedan je vojnik na ratištu, kad god bi vidio komadić papira, bacio pušku, pokupio papir i gledao u njega. Onda bi ga pustio da odleti iz njegove ruke na zemlju. Zatim bi otišao nekamo dalje i ponovio istu stvar. Njegovi suborci su to primijetili pa su rekli: “Izlaže se pogibelji. Potrebna mu je pomoć.
misim da niko ovde ne slusa pink scare. pa ni ja. barem se nadam da je tako. u svakom slucaju dasa je mnogo bolja od ane ako nista drugo. o filmu sam sluso u extendedclip podu, nisu bili odusevljeni.